Karfiol i njegove moguće bolesti
Na nesreću vrtlara, gotovo svi uzgajani usjevi, uključujući karfiol, izloženi su nekoj vrsti bolesti ili napada štetnika. Svatko se može nositi s njima, glavno je prepoznati prve znakove i pomoći biljci.
Bolesti cvjetače
- Bakterijska trulež glave očituje se u tome što se na glavama pojavljuju mrlje koje su okarakterizirane kao vodene. Poslije postaju smeđe. Prevencija i suzbijanje: proliti tlo s 0,4% koloidnog sumpora (5 grama po kvadratnom metru) i prije sadnje sadnica. Uništite zaražene biljke spaljivanjem zajedno s korijenjem.
- Mozaik kupusa pojavljuje se 1-1,5 mjeseci nakon sadnje sadnica. Vene na lišću postaju svjetlije, oko njih se stvara tamnozelena granica. Tada se lišće nabora, jer žile prestaju rasti, mogu se primijetiti nekrotična mjesta, lišće može prerano otpasti. Prijenosnici patogenog virusa su korov, lisne uši i zaraženi susjedi u vrtu (odnosno cvjetača koja je već bolesna), stoga borba protiv bolesti uključuje iskorjenjivanje korova i uništavanje lisnih uši.
- Lopov. Bolest zahvaća biljku na korijenovoj vratici, ona postaje tanja, potamnjuje i pojavljuje se tipično „suženje“. Biljka umire. Korijenov sustav praktički se ne razvija, korijen se lako može izvući iz tla. Pregusto zasađene biljke staklenika češće će oboljeti. Visoka temperatura i vlaga doprinose razvoju bolesti. Pravodobno provjetravanje, rahljenje tla, dodavanje pijeska, pažljiv odabir zdravih sadnica prije sadnje na otvoreno tlo poslužit će kao prevencija.
Karfiol je općenito, koliko znam, hirovitija biljka, često se razboli, u našem slučaju zbog klime često nastaje crna noga, stoga ne uzgajamo posebno ovu vrstu kupusa.
Morao sam se suočiti i s bolešću cvjetače poput fusarija. Očituje se bojanjem lišća u crveno-narančastim bojama, uz sve se isušuju i uvijaju. Bolest je gljivična, pa je jedini način borbe iskopati i uništiti. Tada je korisno dezinficirati tlo na kojem su rasle bolesne biljke otopinom bakarnog sulfata.