Srcelisna lipa. O biljci i njenim ljekovitim svojstvima

Lipa je drvo naših geografskih širina, svima poznato i voljeno. Tijekom cvatnje miris u mnogim gradskim parkovima oduzima dah, a zujanje pčela pobuđuje misli o mirnom i mirnom okruženju, čistom zraku i bosim šetnjama po mekim zelenim travama. Drevni su je zvali "zlatno drvo", djevojke su plesale oko starih lipa, smatrale je čuvarom ognjišta.

Cvijet lipe odavno je poznat kao ljekovita sirovina i u ljekarnama ga možete kupiti tijekom cijele godine kako u zbirkama različitih biljaka, tako i odvojeno. Mnogi te darove prirode sakupljaju sami kako bi zimi uživali u aromatičnom čaju od lipe. I kao medonosna biljka, ovoj biljci također nema premca.

U osnovi se cvijet lipe koristi za prehladu, kašalj. Ima dijaforetska svojstva. Topli čaj s medom bit će relevantan i za anginu i bronhitis. Lipu možete kombinirati s kamilicom, malinama, paprenom metvicom, komoračem ili hrastovom korom. U takvim kombinacijama lipa se koristi za snižavanje kiselosti u želucu, u slučaju peptične ulkusne bolesti.

Osim cvijeća, kažu poznavatelji narodnih recepata, naši pradjedovi pripremali su svježe pupoljke i lišće kako bi ublažili bol i ublažili upale u ranama. Koristili su koru drveta i ugljen od njega. Nasalno krvarenje zaustavljeno je prahom od suhog lišća, a plodovi lipe korišteni su za unutarnja krvarenja.

Za Slavene je lipa puno značila. Od njega su se izrađivale užad, zdjele, pladnjevi, kolica, igračke, oružje i cipele. Pjesnici su joj posvetili svoje pjesme i do danas nas drvoredi lipa vraćaju u ona daleka, teška, ali slavna vremena.